(lat. = "mala zlatna kruna, svetokrug")
Aureola, nimbus ili svetokrug izrazi su za pojas svjetla oko glave najčešće u obliku kruga, trokuta ili četverokuta.
Aureola se stavlja oko glave božanskih ili svetih osoba ističući njihovo veliko dostojanstvo. Aureola poprima različite oblike zavisno od osoba koje se slikaju. Na slikama Boga Oca, Krista i Duha Svetoga, Trojstvo se često predočava trima zrakama svjetla koje tvore neke vrste zrakastu aureolu. Križ unutar (iznad) kruga ili križolika aureola podsjeća na spasenje po križu i stoga se upotrebljava isključivo za predočavanje Krista. Trokutasta aureola upotrebljava se katkad na slikama Boga Oca, a smjera na Trojstvo. Božanske osobe ponekad imaju i kružnu aureolu s malim križićem na vrhu. Aureola blažene Djevice Marije uvijek je kružna, ali često bogato ukrašena. Aureola ostalih svetaca kružna je oblika, ali bez velikih ukrasa. Četverokutna aureola upotrebljava se da bi se žive osobe, kao što su npr. darovatelji, razlikovale od svetačkih likova. Četverokut se smatrao općenito nesavršenijim oblikom od kruga, pa je služio za oznaku zemaljskoga, za razliku od kruga koji označuje nebo i vječno postojanje. Mnogokutna aureola (najčešće šesterokutna) služi u prikazivanju personifikacija kreposti ili alegorijskih likova.
Napisao: dr Marijan Grgić (Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 1990.)
Mozaik u apsidi crkve Hagios Demetrios, Solun, početak 7. st.
Bazilika Santa Prassede, Rim, 1. pol. 9. st.
Bogorodica s donatorom papom Paschalisom, Isusom i anđelima, crkva sv. Dominice, Rim, 8. st.